|
|
| < | veljača, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Life sucks!
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Životopis
Zovem se Martina. Netko me bacio 28.11.1992. u Petrovu bolnicu, u Zagrebu. 2 i pol godine sam bila mala princeza. Sve dok nije došla ona nesreća od mog brata. Uglavnom mi život od tad ide nizbrdo. Preselili smo se u Staru Raču, a 3 godine kasnije u Trojstveni Markovac(predgrađe Bjelovara). Krenula sam u IV. osnovnu školu. I tam išla 8 godina u B - razred. U 5. razredu je došla Vesna u moj razred. 5 godina kasnije mi je ona postala najbolja frendica. Idemo zajedno u Medicinsku školu Bjelovar - smjer farmaceutski tehničar u 2. razred gdje sam upoznala i Elu, Kristinu, Muciku, Miha(j)elu, Miky...
Volim/ne volim:
Volim sve, a ne volim ništ. HA-HA.
Uglavnom. Volim glazbu - ne limenu, nego "električnu".
Služam pretežito rock i pop. Ne volim metal, soul, blues, jazz. Narodnjaci još nekak mogu proći, al ih ne slušam.
Volim gledat TV-e i bit na kompu, makar mi komp više nije fora k'o prije. Odričem ga se. Polako, ali sigurno.
Ne voli "prozirne" ljude. Mislim da svi znaju kakvi su to ljudi. Ne podnosim umišeljene, dvolične i licemjerne.
Ne volim školu. Volim je sam kad dobijem 5. Onda mi stara mora udjelit 5 kn. HA-HA. To je nesreća smislila prvo samo za sebe, a onda je stara rekla da to vrijedi i za mene. Kad dobijem 1 moram dat 10 kn. A to će uskoro počet. HA-HA.
Njeni frendovi:
Volim ih sve, ma obožavam. Osim nekih - prozirnih. Ima takvih dosta.
Najbolje frendice su mi Vesna i Mucika.
I will never be your stepping stone
Take it all or leave me alone
I will never be your stepping stone
I'm standing upright on my own
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone
We live and we learn to take
One step at a time
There's no need to rush
It's like learning to fly
Or falling in love
It's gonna happen and it's
Supposed to happen and we
Find the reasons why
One step at a time
I tried so hard
And got so far
But in the end
It doesn't even matter
I had to fall
To lose it all
But in the end
It doesn't even matter
I take everything from the inside
And throw it all away
‘Cause I swear
For the last time
I won’t trust myself with you
You think you know
What everyone needs
You always take time
To criticize me
It seems like everyday
I make mistakes
I just can't get it right
I’m sick of this house, sick of being broke,
Sick of this town that’s bringing me down
I’m sick of this place, I wanna break free,
I’m so frustrated
I just wanna jump
Selma Bajrami - Ostrvo tuge
Op op.
Sjetila sam se da imam blog.
Hahaha...
Već je prošlo više od mjesec dana
Od kad sam zadnji put pisala.
Hihi.
Znam da će prekasno biti
kada pod kožu mi uđes
i zato molim te idi
pr'je nego moje postane tuđe
Uf...
Puno toga se dogodilo.
Uspjela sam već 2. tjedan nastave
Dobit jedinicu.
I to iz kemije.
Tek sam prošli tjedan to pisala.
Odnosno kao ispravljala...
Ma dobro...
Inače su mi ocjene oko 4
Pa je sve u školi zasad oke.
Ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najviše stalo
Hm...
Inače...
Pa sve je inače dobro.
Nemam više suicidalne namjere.
Mislim nisam ih ni imala baš.
Došlo mi je.
Al nisam imala hrabrosti za to.
Jbt.
Bojim se i žilet držat u ruci.
Kak onda da se režem.
Haha.
Ne bih preživjela
da mi odeš kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
A ljubav.
Čudna je to ptica.
Malo me ide, malo ne.
Zapravo, uopće me ne ide...
A niti ja previše pokušavam nešto.
Hehe.
Ne bih preživjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge, ostajem
Mogu reć da sam se "promijenila"
U ovih mjesec dana.
Možda na bolje, možda na gore.
Ne znam...
Al sam počela shvaćat neke stvari.
Zapravo skoro sve...
Polako gubim kontrolu
vec si mi previše blizu
davno sam prošla tu školu
da budem tek još jedna u nizu
Evo završavam post.
Ne znam kad će sljedeći.
Pusa svima.
Ana Bebić - Preživeću
Joj.
Napokon da i ja neš tipkam.
Nisam odavno.
Ah...
To vam je ljenost.
Javlja se najviše kod mene.
Hihi.
Možda nisam dobro došla
Možda to me skupo košta
Možda radim protiv sebe baš iz čiste dosade
Možda pravi sam fanatik
Možda nisam ti ni nalik
Možda samo skupljam mrvice što ostaju za nama
Škola.
Mogu reć da mi ne fale toliko praznici.
Jer nisu bili baš nešto.
Al opet nije mi drago što idem ponovo.
Joj.
Ne volim ni nju.
Ni zimu, a ni ljeto.
Najviše volim proljeće.
Al tad su praznici kratki.
Kmeee.
Odavno već svejedno ti je znam
Čujem ti u glasu
Da na tvoje oči varam te
Ne bi promjenio grimasu
Neka neko tugu odnese
Nisam ja za priče potresne
S tobom preživeću neka na tome ostane
EMO.
Imam osjećaj da ću to postat.
Pomalo počinjem slušat drugu muziku.
Ponašanje sam promijenila.
A u sebi osjećam neku jebenu prazninu.
I ne mogu je se riješit.
Kad god pomislim, nema je.
Eto je. Tu je.
I fakat ne osjećam niš drugo.
Niti strah koji uvijek imam.
Niti bol. Niti tugu. Niti ljubav.
Ništa, ama baš ništa.
Praznina. Samo to.
Možda imam ja dva lica kao svjedok i ubica
Možda nocas dođe mi da sve ko staklo razbijem
Možda srce izigraću
Možda opet zaplakaću
Al znaj da s tobom ostaću sve do samog kraja
Znam da sam naporna osoba.
Pomalo dosadno.
Previše sarkastična.
Al to je zbog navike.
Jednostavno navike koju stekneš.
Kad živiš ovako kao ja.
Kad nemaš kome reć volim.
Kad nemaš koga zagrlit.
Kad tebe nema tko zagrlit
I reći ti da će sve biti dobro.
I da to pomisliš onaj tren.
Taj osjećaj zlata vrijedi.
Osjećaj sigurnosti.
Ja ga nikad nisam imala.
Odavno već svejedno ti je znam
Čujem ti u glasu
Da na tvoje oči varam te
Ne bi promjenio grimasu
Neka neko tugu odnese
Nisam ja za priče potresne
S tobom preziveću neka na tome ostane
Mogu vam reći da ste sretni.
Ako nekog volite.
Ako netko vas voli.
Čak i ako patite za nekim.
Sve je bolje od ovog osjećaja.
Samoće.
Na na na na na na na na na na na na na
Na na na na na na na na na na na na na na
Pusa svima.
Čitajte post kad komentirate.
Jer i ja čitam vaše.
Sljedeći post kad se sjetim.
Pozz.
sjetila sam se bloga...
jedan kratak post...
tek toliko da napišem...
Sretna nova godina!
meni je proslava prošla super...
dosadno mi je na praznicima...
al imam zabavu!
zove se photoscape...
nešto slično kao photoshop.
slike možete vidjet na mom facebook-u
Martina Pavičić
najvjerovatnije me nećete nać jer
ima puno martina pavičić.
ak ne možete nać
javite mi pa ću ja vas dodat.
ako kome treba napravit neku sliku...
ili poslat taj program
neka mi se jave na msn...
msn: martinapavicic1992@hotmail.com
dodajte ak hoćete...
online sam od 10-15
i navečer od 19-00 h.
idem....
ne uobičajeni post za mene.
komajte.
pusa svima.
Halid Bešlić - Ljut na tebe
10. post baš na Staru godinu.
Jeej.
Hm...
Ovaj post će bit posvećen ovoj
Sutra već prošloj godini.
Za mene je ova godina
Bila puna iznenađenja.
Ugodnih i neugodnih.
Općenito ću reći o svemu pomalo.
Više je ne ugodnih.
Pa krenimo.
Ljut na tebe, ljut na sebe
ljut na cijeli svijet što se okrećem
iz jednog dana u drugi
skoro svaku noć dođe mi da poludim
Razočarala sam se u sebe.
Najviše.
Nisam očekivala da sam takva.
Počelo je sve oko 6. mjeseca.
Tad sam zapala
U prvu krizu identiteta.
Nisam znala tko sam.
Izgubila sam se skroz.
Sve mi je bilo dosadno.
Jadno, bezveze, loše.
Nisam više ništa razlikovala.
Sve je bilo isto.
Ko su ti ljudi oko nas
što stalno dižu glas neka puste nas
ljut na tebe, ljut na sebe
ja ti nisam vise cvijet koji miriše
U 7. mjesecu sam pala u depresiju.
Nisam znala kako izači iz nje.
Tražila sam izlaz u slušanju muziku.
Nije uspjelo.
Tek kad je došao 8. mjesec
Sam izašla iz nje.
Počeli su treninzi i sve to.
Nisam više toliko razmišljala o svemu.
Bila sam na moru
I tamo sam popušila prvu priliku
Da budem s nekim dečkom.
Al nmvz. Još bolje.
Mene zakopčaj do grla u tugu i laž
a sebe tuđim usnama počasti ovaj dan
više te necu ljubit obećavam
I tako počela škola.
Roditelji su mi rekli da ću smjet
Ić van dok ne dobijem prvu jedinicu.
Počela sam više učit.
I trudit se.
Prestala sam trenirat stolni tenis.
Nije mi previše falio.
O tome sam još razmišljala
Kad sam kretala u 1. razred.
Učenje me je sve više okupiralo.
Mogu reć da mi se je ponekad dalo.
Dobila sam tu naviku.
Nisam mogla otić spavat, a da sve
Ne naučim i napišem.
Što je u jednu ruku dobro.
Ali sam zbog toga znala biti
Budna do ponoći,
A u pola 7 se budim.
Ljut na tebe, ljut na sebe
ljut na cijeli svijet što se okrećem
iz jednog dana u drugi
više glasan nego ti, više ništa ne vidim
11. mjesec.
Hm...
Tad sam bila s jednim dečkom.
Jednu subotu samo.
Bilo je dobro.
Zatim je bio moj rođendan.
Koji kao da nije bio moj.
Al nmvz.
Bilo je super.
Naplesala sam se ko luda.
Hihi.
12. mjesec.
1. jedinica u polugodištu.
I to baš Iz anatomije.
Ocjene 3 i 1 - 1.
Htjela mi je 1 zaključit.
A nije me htjela pitat.
To me je doslovno ubilo.
Trudim se cijelu godinu.
I onda da imam jedan iz nekog predmeta.
Tek zadnji sat me pitala.
I onda sam odahnula.
Prosjek 4.25.
Lijepo za vidjet.
Hehe.
Ko su te sjene oko tebe
ko je sada taj što me otjera
ljut na tebe, ljut na sebe
ja ti vise nisam cvijet koji miriše
Evo prije 3 tjedna sam nešto saznala.
Da se sviđam jednom dečku.
On mi je bio podrška
Zadnja 2 tjedna škole.
Ali ja jednostavno ništa
Ne osjećam prema njemu.
Kao brat mi je.
S njim sam trenirala 5 godina stolni tenis.
I sve mi je to bilo čudno.
Nisam ja za vezu niti nešto drugo.
Samo subota možda.
I ništa više.
Meni je žao što ovo nije moglo upalit.
Jer on je stvarno super osoba.
I dečko je kakvog tražim.
Al šta ja tu mogu.
Ne želim maltretirat sebe i njega
Time što ništa ne osjećam.
Mene zakopčaj do grla u tugu i laž
a sebe tuđim usnama počasti ovaj dan
više te neću ljubit obećavam
Hvala vam svima
Što ste komentirali moj blog.
Želim vam puno zdravlja
Sreće, ljubavi, para
I da vam se sve želje ispune
U Novoj 2009. godini.
Sonique - Alive
Sretan Božić svima!
Odlučila sam ipak napisat novi post.
Ne znam odkud mi to.
Al ok.
I feel it deep, deep inside of me
Our bodies one telepathy
Collide strong as we get involved
Fantasy now reality
Noćas sam bila na polnoćki.
U Novoj Rači.
Nije mi se dalo ić.
Al sam morala.
Uglavnom jedva sam dočekala da završi
Da odem spavat
I'm breaking free from all these chains
I feel the rhythm running through my veins
Alone with you at night
It's a feeling I don't wanna fight
U zadnje vrijeme sam stalno sretna.
Ne znam zašt.
Valjd se i meni posrećilo.
Hehe.
Bolje sretna nego tužna.
Now I'm alive - touch me, need me, show me the meaning
I'm alive - closer, deeper, burning fever
I'm alive - now I'm believing
I'm complete, so complete, I'm alive
Već sam se navikla da su praznici.
Budim se oko pola 9.
(Inače se budim u pol 7)
Sve mi je ovo malo čudno.
Ne volim to što su blagdani.
Nigdje nikog nema.
I need more of your energy
You breathe life into me
Rescue this love, you're my SOS
Your guiding light is my destiny
Ne znam da li ću napisat
Još koji post ove godine
Pa zato sretna vam Nova 2009.
The remedy has become the cure
So give to me when I need more
Here alone at night
It's the feeling I don't wanna fight
Pusa svima.
Gibonni - Zlatne godine
Evo sjetih se da imam blog.
Mislim svaki dan ga posjećujem.
Al mi se nekak neda napisat novi post.
Eto sad ga pišem.
Život sve 5.
Ne može bolje.
Prošla sa 4.
Prosjek 4.25
Jeeej!
Bolji nego na kraju 1. razreda.
A drugi je teži.
Trebam podignut 4 ocjene i prolazim sa 5.
Al ja ću prije 4 spustit.
Noć bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sjećanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti
Razmišljam si gdje da slavim Novu.
Neda mi se baš ić van.
Ekipa je nikakva.
Znam da će mi bit dosadno.
Pa mi se više sviđa bit doma.
Ne znam.
Stvarno ovisi o tome s kim ću ić.
A i neda mi se 6 sati stajat - sjedit.
Nema nikog za plesat.
I tako dalje.
Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu svijeću ljubavi zapali za mene
Božić samo što nije.
Nemam nikakvih planova.
A ni želja.
Mislim da ću bit kod bake.
Uglavnom, k'o i svake godine.
Ništa posebno.
Nemam nikakvih želja ni za iduću godinu.
Zapravo imam.
Da nemam 1 iz anatomije.
Hehe.
Hladna kiša moje noći umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sjećanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti
Evo, ovime završavam post.
Pusa svima.
Sretan Božić i Nova godina.
(Malo sam uranila).
Što sam ružna.
Što sam krava.
Što sam tak okrutna.
Što sam loša osoba.
Što sam glupa.
Što sam kuja.
Što sam umišljena.
Što sam suvišna.
Što dišem.
Što postojim.
Da li ja zaslužujem živjeti? Ne!
Stoja i Dejan Matic - Muzika
Danas mi je rođendan.
Wau!
16.! Jbt. Kmee!
Ja bi rađe imala 6.
Kmee!
Al dobro.
Nemam se šta žalit.
Već sam dobila par poklona.
Naravno od moje familije.
Čak mi je i buraz kupio poklon.
Ko i inače on meni uvijek kupi Raffaello.
I to ono najveće pakovanje.
Al ga ja najmanje pojedem.
Hahaha.
Nisam romantičan,nisam ni običan.
Ponekad pomerem,al uvek odmerem.
Nisam baš previše sretna.
Ne znam.
A trebala bih biti.
Kad trebam bit sretna, nisam.
A kad ne trebam onda jesam.
Ovaj tjedan je bilo u školi li-la.
Nije bilo loših ocjena.
Naprotiv.
Ispravila sam neka tam 3 zadatka iz kemije.
Ja kažem: "Fala Bogu da sam ispravila!"
A raska meni:
"Pavičić, najrađe bi te bacila kroz prozor!
Imala si 3 zadatka, a tek nakon 3. puta si ih ispravila."
Ja onak: "Bar sam ih ispravila."
Za mene lik si ti,pa nek se čude svi.
Ne slušam priče te,ja znam te najbolje.
Uglavnom, svi mi danas čestitaju.
I svi onak: "Šta nisi rekla da ti je rođendan?"
A meni je to dan ko i svaki drugi.
Kaj ja morem tu?
Nikaj.
Nemam taj osjećaj da mi je rođendan.
Ne kao prije.
A dobro.
Pa više nisam dijete od 5 godina.
ddd
Heh.
Kad si samnom ti,ja hoću da poludim.
Kad ležem lepo mi i kad se stobom budim,
I zavisna sam već bez tebe,ja nisam ja.
Pesma je svaka tvoja reč,a život s tobom muzika.
Sutra slavim.
Bit ćeš na sve zajedno 6.
Ide se u grad.
A tam će se nać još ljudi.
Tak da je nas 6 dost za početak.
Hehe.
Doći će još kumovi.
I tak dalje.
Svi za svoje rođendane rade dernek.
A ja ne.
Pogotvo se ne mogu napit za svoj.
A ni za tuđi rođendan.
Takvu me majka rodila.
Ko sveticu. Haha.
Mo'š sli mislit.
Ponekad malo lud,al nikad nisam ljut.
Dobar ko dobar dan,al nikad prosečan.
Nadam se da nikome ne smeta
Narodnjak koji je u postu.
Meni je pjesma baš jepa.
U zadnje vrijeme opet slušam "cajke".
Razvesele me.
Simple Plan, Green Day...
Sve to me pravi depresivnom.
A cijelo ljeto sam tak živjela.
Pitam se kak sam mogla?
Sad bi poludila bez vesele muzike.
Hehe.
Za mene lik si ti,pa nek se čude svi.
Ne slušam priče te,ja znam ta najbolje.
Pusa svima.
E.T. - Kost u grlu
Pa to je čudo!
Jee! Sama sam se sjetila.
Iskreno, dobro došla ti samoćo sad na vrata,
kritično nikad bila al' iz sveg' izašla jača,
sve će to jednom u glavi postat' samo lanjski snijeg.
Računala sam si prosjek
Po sadašnjim ocjenama.
Trenutno je 4.13.
Wau!
Lijepo izgleda.
Računala sam si najbolji
Mislim da se potrudim.
4.46, makar može i bolji.
A dobro.
Dost o školi, Martina.
Onak ddd!!!!
Već je imaš previše u životu.
Daleko sad je moja sreća,
danima okreće mi leđa,
rani me, neka ide k vragu sve.
Jebe me život u mozak.
Nikad na zelenu granu s njim.
Stalno se svađamo.
ddd....
Svađam se sama sa sobom.
A glupača.
ddd...
I ovo ddd mi više ide na kurac.
Al dobro.
Sada znam da mrzim te, što je bilo, bilo je
nek u grlu stane kost ako je laž,
evo dušu predajem, na koljenima ti priznajem,
u suzama ti leži cijela istina.
Bili na izletu u Zagrebu, u utorak.
Naravno ja morala ić u Teranovu
I onaj Tally Weijl(kak se veće piše).
U Teranovi kupila 4 majce(kratke) za 100kn.
Prekrasne su mi.
Nemrem se prestat divit.
(Svaka budala ima svoje veselje)
A ovom drugom sam kupila neku za 45kn.
Isto mi je prekrasna i isto je kratka.
I onda još u Bjelovaru kupila štikle.
Majka mi je bila veoma ljuta zbog toga.
Al sad više nije.
Dajte vina, izgorjet' ću , da isperem nevolju,
gorak okus tvojih mednih usana.
Nekak sam dobre volje u zadnje vrijeme.
I ne baš.
A dobro.
Nisam na rubu samoubojstva.
Bar to.
HAHA.
Nikad nisam ni bila.
Sviđa mi se ova pjesma
Koju sad imam u postu.
Morate je čut.
Kažem ti: odlazi tugo ti što srce slamaš,
dajte mi čašu, nek' priča svijet da nisam dama,
briga me jer tvoja ljubav, kazna meni bila je.
Pusa svima.
(Parni Valjak - Godine prolaze)
Tko sam ja?
To ne znam ni sama.
Osoba koja drži do tuđeg mišljenja.
Nisam ovisna o njemu.
Osim ponekad.
Kad me osobe za koje sam mislila
Da su ok, vrijeđaju.
Na tome ne ostajem ravna.
To ne može nitko.
Uglavnom sam vesela.
I realistična.
I kritičarka.
I hedonist.
(Kapne dan pa dođe noć,
prođe noć pa kapne dan,
korak naprijed natrag dva,
ode godina.)
Živim 16 godina.
I ušla sam u prvu krizu u svom životu.
- krizu identiteta.
Al tu krizu svatko ima.
Preispitujem svoje prijatelje.
To nisam prije radila.
I našla sam puno stvari zašto
Ne bih htjela da su mi prijatelji.
Al svejedno mislim proći će i to.
I poslije ću se smijat tome.
(Oko podne budim se,
polako čitam novine,
loše vijesti preskačem,
to mi ne treba.)
Htjela bih da mi je opet 7 godina.
Da krenećem u osnovnu.
Da se veselim školi.
Sad smatram školu paklom.
Poslije ću vidjet daj ipak bila raj.
Zamišljam se za 2-3 godine.
Kad završim srednju.
Ne znam kud ću.
Ni što ću sa sobom.
Al mislim da ima vremena.
(Godine prolaze,
proklete, neka idu bez mene.)
Nekad pomišljam na neke stvari.
Kao samoubojstvo.
Al ne volim sebi nanosit bol.
A i znam da postoje 4 osobe
Kojima stalo do mene.
To su moji: mama, tata, baka i djed.
Brata još ne ubrajam tu.
Njemu je svejedno.
Ne želim njima to napravit.
Ma uglavnom ne želim to.
Makar mi nekad dođe.
Al ne bi se ubila.
Nego bacila tu svoju glupu glavu.
I stavila novu.
Eh, kad bi mogla.
(Upali svijetlo, mračno je,
kada ležiš kraj mene,
hoću da vidim proljeće,
u tvojim očima.)
Joj.
Htjela bi sebe promijenit.
Da nisam naivna.
Da imam pravu pravcatu najbolju frendicu.
Kak je u filmovima.
I u Severininoj pjesmi - Prijateljice.
Inače nikome ne zamjeram ništa.
Svi ljudi oko mene su ok.
Nemam ništa protiv njih.
Al to nisu ljudi kojima ja pripadam.
Ja to jednostavno osjećam.
Imam osjećaj kao da me nitko ne podnosi.
A kakva sam takva sam.
Ne mogu se promijenit, a htjela bi.
Al nitko mi neće reć šta da promijenim.
(I korak naprijed natrag dva,
valjda nam je takva sudbina,
e da je barem ostalo,
više dobrih bendova.)
Nemam dečka.
Niti sam ga ikad imala.
Sad svi misle - koja luzerica.
Pa mislite.
Jednostavno.
Nisam lijepa kao vi.
Nemam ništa šta dečko traži kod cure.
Imam svoj - crni humor, i ravnodušnost.
A jebiga takva sam.
(Kad je tako malo, malo vremena,
ja ga neču trošiti, kako ne treba.
Godine prolaze,
proklete, neka idu bez mene.)
Inače sam ovaj post pisala 45 minuta.
Morate ga komentirat.
Hehe.
Pusek svima.
